Pitanje ostanka mladih u Hrvatskoj je i pitanje demografske obnove. Bez konzumiranja prava na dom ta dva uzajamno povezana problema nije moguće kvalitetno riješiti u situaciji kad većina mladih do 26. godine života nema niti dana radnog staža, pa ni mogućnosti plaćanja najma za stan, a o kupnji stana i li kuće da ne govorimo. Hrvatska je država bez jasne stambene strategije što za posljedicu ima bogaćenje najmodavaca stana i bijeg mladih iz zemlje.
Dok je u razvijenijim država u Europi uobičajeno da se mladi rano osamostale živeći u iznajmljenim stanovima, to u našoj zemlji nije praksa, a trenutno nije niti moguće, jer većina mladih živi u roditeljskom domu, često ekonomski potpuno ovisni o roditeljima zbog nezaposlenosti.
Država u svom vlasništvu ima stanova, ali oni su zauzeti i na njih se ne može previše računati. Država treba naći model koji će mladima, ali i građanima svih dobnih skupina omogućavati pravo na dom.

Prema posljednjem popisu stanovništva, 89% stanova i kuća u privatnom vlasništvu, dakle, tek oko 10% stanovništava živi u iznajmljenim stanovima uglavnom bez ugovora o najmu pa ih društvo tretira građanima drugog reda, a i sami se takvima i osjećaju, za razliku od razvijenijih zemalja Europe gdje biti podstanar nije sramota.

Konkretno najveći broj stanova u najmu nalazi se u Zagrebu gdje postoje cijele stambene zgrade u vlasništvu pojedinaca koji zgrće ogromne novce za najam bez plaćanja poreza. Dok je za prodati adventski vijenac ili stručak luka potrebna dozvola, gotovo svi iznajmljivači stanova ne plaćaju porez.

Porezna uprava se nije potrudila napraviti reda kod iznajmljivača stanova. Kad bi ih oporezovala dio tih sredstava bi mogao ići za izgradnju ili renoviranje socijalnih stanova i stanova za najam gdje bi mogle živjeti zaposlene, ali i nezaposlene mlade osobe.
Ministarstvo graditeljstva ima plan za izgradnju oko 1000 socijalnih stanova na nekoliko lokacija: Splitu, Rijeci, Varaždinu, Metkoviću i drugdje, a za najam se gradi vrlo malo stanova.

Neophodno je da baš svaki grad ili općina ima bar 5% socijalnih stanova i još više stanova za najam. Je li potrebno graditi nove stanove kad imamo brojne napuštene državne objekte koji se mogu renovirati i prenamijeniti za stanovanje?

Oni koji rade plaćali bi najam, a oni koji nemaju posla država bi im davala na raspolaganje socijalne stanove. Prestankom najma ti stanovi su otvoreni za nove obitelji i pojedince koji su spremni ostati u Hrvatskoj i stvarati obitelji.
Moramo se boriti da država ulaže novac u napuštene objekte u vlasništvu države, renovira ih i nudi za stanovanje, a ne da potiče zaduživanje i robovanje bankama. Država bi trebala pomoći stvaranje mladih obitelji, ali ona pomaže bankovne špekulante, pomažući im da što bolje uvale svoje kredite. Dok jedna banka nudi mladima kredite s fiksnom početnom kamatnom stopom u kunama s periodom otplate do 30 godina s fiksnom kamatnom stopom 4,35% za prvih 5 godina otplate jedna druga štedionica mladima također nudi med i mlijeko, čitaj: dužničko ropstvo!

Država umjesto da potiče neovisnost mladih nudeći im mogućnost povoljnih stanova za najam, ona pomaže banke pa tako tokom prve četiri godine otplate kredita, iz državnog proračuna Republike Hrvatske subvencionira otplatu kredita u iznosu polovine mjesečnog otplatnog anuiteta, umjesto da subvencionira stanove za najam i socijalne stanove.
Poručujemo mladima da ne ulaze u te kredite i da ne robuju predrasudama da moraju biti vlasnici svoje nekretnine što prije. Odaberite biti slobodan čovjek bez kreditne zaduženosti. Ne budite rob banaka koje svojom politikom ne jamče sigurnost.

Ulazak u kredit znači biti okovan kreditnim odnosom i nekretninom koja te sputava u donošenu odluka u životu. Što ako ostanete bez posla i u potrazi za novim radnim mjestom morate se preseliti u novi grad ili državu? Zato izaberite biti slobodan od banaka i kredita – izaberite biti slobodan čovjek.
Nada Tušak